Spori otkucaj srca drveća

Noću, u potpunoj tišini, znanstvenici su uperili lasere u redove stabala i čekali. Ono što su našli manje je nalikovalo biljci, a više usnuloj životinji: spor, ravnomjeran puls koji raste i pada svakih nekoliko sati i prolazi kroz cijelo stablo odjednom.

Grane su se pomicale gore i dolje za otprilike centimetar, ritmično, kao da cijelo stablo polako diše. Istraživači sada vjeruju da se samo deblo možda aktivno steže i pomaže gurati vodu kroz unutarnje cjevčice koje se zovu ksilem, umjesto da se oslanja samo na pasivno upijanje. Za razliku od ljudskog srca, koje kuca oko sedamdeset ili osamdeset puta u minuti, stablu za jedan ciklus može trebati nekoliko sati.

Čudna je to pomisao: vrt pun stabala, a svako od njih pulsira po svom vlastitom, izrazito sporom rasporedu, posve nevidljivo, osim ako se slučajno ne nađeš ondje u mraku s pravim instrumentom.