Stolica kraj vatre

Pansion je stajao iznad luke, s vratima na zavjetrinskoj strani. Na ovim otocima to je strana na koju se vrata i stavljaju. Vodila ga je ovca s otoka North Ronaldsay, jedna od obalnih ovaca koje jedu morsku travu. Polly je stajala u hodniku. „Imate li slobodnih soba?”

Soba je bilo. U rujnu ih obično ima. Polly je rekla: „Htjela bih mirnu sobu, molim vas.” Ovca je malo pričekala prije nego što je odgovorila. Stražnje sobe gledaju na dvorište, a prednje na vodu. Vjetar nađe i jedne i druge. Nakon dvije noći prestaneš ga čuti.

„Možete li mi, molim vas, pomoći s prtljagom?” Ovca je torbu odnijela gore i spustila je kraj stolice uz vatru. Okvir joj je bio od naplavljenog drva, jer ovdje ne raste nijedno stablo. Naslon je bio od zobene slame, uvijene u kapuljaču. Stolar iz Kirkwalla po imenu David Kirkness učinio je taj oblik standardnim sredinom devetnaestog stoljeća.

„U koliko sati je odjava?” pitala je Polly. Ovdje sve odlučuje trajekt. Zatim je sjela u stolicu. Slamnata kapuljača presjekla je propuh s vrata, i prvi put otkako je sišla s broda čula je vlastito disanje.