Selo spojeno na vulkan

Vraćajući se kasnije kroz selo, Polly je primijetila da se para diže ne samo iz jama za kuhanje nego i iz pukotina uz cestu, iz odvoda i iz velikog javnog bazena koji je u poslijepodnevnom svjetlu blistao toplom narančastosmeđom bojom. Ispostavilo se da ista toplina koja je skuhala ručak teče ispod cijelog sela i izbija gotovo svugdje gdje pogledaš.

Ta zagrijana voda puni veliki javni kupališni park u blizini, gdje golem bazen ostaje topao cijelu godinu bez ijedne pumpe ili kotla, kao i manja kupališta razasuta po selu koja mještani posjećuju jednako lako kao što bi kod kuće napunili kadu. Željezo i minerali otopljeni u vodi boje je gustom, mutnom narančastom, što većini posjetitelja isprva djeluje čudno, a onda neobično lijepo.

Neke kuće podzemnu toplinu čak dovode ravno u vlastitu toplu vodu, pa im bojler uopće ne treba. Polly je pomislila kako cijelo ovo selo doslovno radi na vulkanu koji spava ispod njega, kuhajući hranu, grijući kupke i domove bez vatre, bez goriva i bez ijednog računa za sve to.

Neko je vrijeme sjedila na rubu velikog narančastog bazena, osjećajući toplinu koja se dizala s vode i s te udaljenosti, i pomislila da je mjesto sagrađeno točno na tolikoj toplini pronašlo neobično velikodušan način života s njom.