Jedan krater, dvije boje

S velike visine iznad unutrašnjosti Polly je gledala dolje u jedan golemi krater, star više od dvadeset dvije tisuće godina i dovoljno širok da unutar svog ruba primi gradić, dva jezera i nekoliko imanja. Sredinom je prolazio uzak pojas kopna, a sa svake njegove strane voda je bila posve druge boje, jedno jezero duboko plavo, drugo živo zeleno, kao da je netko u istu zdjelu ulio dva različita oceana.

Ta dva jezera zapravo nisu odvojena. Uzak kanal ispod kopnenog mosta povezuje ih, pa je i sama voda jedno tijelo. Mijenja se sve oko nje. Plavo je jezero dublje i jednostavno odražava otvoreno nebo, dok zeleno leži bliže padinama obraslima biljem i sitnim algama, a oboje njegovu vodu boje bogatom zelenom.

Polly je nisko letjela duž kopnenog mosta koji dijeli te dvije boje, dovoljno blizu da vidi ribarske brodice na jednoj obali i stoku na ispaši na niskim brežuljcima iznad druge. Gusta se magla dovaljala s oceana i spustila unutar ruba kratera, skrivajući najprije zeleno jezero, pa onda plavo, dok nije ostao vidljiv samo most između njih.

Sjela je na stari kameni zid vidikovca i čekala da se magla ponovno digne, nimalo u žurbi. Kad se napokon prorijedila, oba su se jezera pojavila odjednom, plavo i zeleno, točno ondje gdje ih je ostavila.