Krug i jutarnji brod

Prsten Brodgara leži na uskom vratu kopna između dvaju jezera, i to je jedini razlog zbog kojeg djeluje visoko. Kamenje stoji u krugu širokom oko sto četiri metra, odsječenom od vrištine jarkom usječenim u živu stijenu. Podignut je prije četiri do četiri i pol tisuće godina i dio je svjetske baštine.

Nekada je kamenova bilo oko šezdeset. Danas ih stoji trideset šest, a praznine su jednako dio oblika kao i kamenje. Polly je krug obišla dužim putem, izvana, s vrijeskom do koljena i sa svjetlom koje se plosnato i široko razlijevalo po vodi s obje strane. Ništa na njemu nije posloženo za posjetitelja. Bilo je posloženo za nešto drugo, a što je to bilo, nigdje nije zapisano.

Zatim je došao obični posao odlaska. U lučkom uredu bio je morski vranac za šalterom i tiskani list na zidu. „U koliko sati kreće trajekt?” pitala je Polly. „Koliko ovo košta?” Gledala je u list zajedno s njim dok je tražio redak. „Htjela bih kupiti kartu, molim vas.”

„Koliko traje prijelaz?” pitala je posljednje i spremila kartu. Ujutro je brod isplovio pokraj istog niskog rta pokraj kojeg je i uplovio, a otoci su tonuli za njim onim redom kojim ih je naučila: mjesto na jednoj ulici, uvala sa selom u sebi, kapelica od baraka, stijena puna tuljana i, u unutrašnjosti, s vode nevidljiv, krug kojem većina kamenja još stoji.