Ptica koju su dvaput otpisali

Na istoku otoka Polly je uletjela u staru šumu lovora obraslu mahovinom. Malo je sunca dopiralo do tla. Ova hladna šuma blizu vrha Pico da Vara posljednji je dom male sive i ružičaste ptice koje nema nigdje drugdje na Zemlji, zvane priolo.

Ptica je gotovo nestala dvaput. Ljudi su je prestali viđati tisuću devetsto trideset druge i dugo su godina svi mislili da je više nema. Onda su tisuću devetsto šezdeset sedme ponovno pronašli malu skupinu u toj istoj šumi. Ipak, poljoprivreda je i dalje smanjivala njezin dom dok nije ostalo manje od sto gnijezdećih parova. Jedna je od najrjeđih pjevica u Europi.

Ljudi su godinama radili da je spase. Uklonili su brzorastuća strana stabla i umjesto njih posadili domaći lovor, onaj koji ptici treba za hranu i zaklon. Polly je gledala kako dva priola polijeću s grane, s bljeskom ružičaste boje, tiho se dozivajući prije nego što su nestali među lišćem.

Čekala je bez glasa, nadajući se da će vidjeti još, ali šuma se ponovno zatvorila oko ptica. Činilo se kao poštena razmjena: malo tišine za pticu koja još opstaje.