Brod pristaje

Jutarnji brod privezao se u Stromnessu. Kuće stoje leđima okrenute vodi. Polly je stupila na mokre kamene ploče i shvatila vjetar. Nije to bio nalet. Bilo je to stanje. Na kraju mola sjedio je škotski ovčar. Polly mu je prišla. „Možete li mi pokazati put?”

Pitao ju je kamo želi ići. Još nije znala. Otoka ima blizu sedamdeset, a na dvadesetak njih žive ljudi. Nema šume ni ičega visokog na kilometre. „Možete li mi reći gdje mogu uhvatiti autobus?” pitala je. Nagnuo je glavu prema nadstrešnici uz uzbrdicu.

Zatim je postavila gradsko pitanje. „Koliko treba pješke do centra grada?” Ovčar je pogledao niz jedinu ulicu koja ide cijelom dužinom mjesta. Jedanaest minuta, rekao je, ako zastaneš pred izlozima.

„Možete li mi reći ima li danas kakvih zanimljivih događanja?” Red plovidbe trajekta ovdje su lokalne vijesti, rekao je. Postojao je brod do hridi s tuljanima. Postojala je kapelica koju su sagradili zarobljenici. Postojalo je selo koje je četiri tisuće godina ležalo pod pijeskom.