Selo pod olujom

Polly je imala zapisano jedno mjesto. „Možete li mi reći kako da dođem onamo?” pitala je ovcu za doručkom. Idi obalnom cestom na zapad, rekla je ovca. Uvala Skaill duga je krivulja blijedog pijeska. Iza nje je zelena polica, a ondje stoji selo Skara Brae, napola utonulo u zemlju.

Na nalazištu je radio ostrigar. Polly je pitala: „Htjela bih saznati povijest baš ovog spomenika.” Ovdje su ljudi živjeli prije pet tisuća godina, rekao je. Obrađivali su ovu obalu prije Stonehengea i prije Velike piramide. Onda je pijesak prekrio selo na četiri tisuće godina, dok ga oluja tisuću osamsto pedesete nije odnijela.

Vjetar je odnio pola toga. „Možete li mi to, molim vas, ponoviti?” pitala je Polly. Svaka kuća ima isti namještaj na istim mjestima. Ognjište u sredini. Postelje sa svake strane. Kamena polica uza suprotni zid. Kamena je zato što nije bilo drva.

„Možete li mi reći je li muzej sutra otvoren?” pitala je Polly. Znala je da će se vratiti. Stajala je na rubu jedne kuće i gledala u prostoriju posloženu onako kako svatko slaže prostoriju.