The Bank That Lends Against Cheese

In the hills of northern Italy stands a bank that will accept, as loan collateral, nothing more exotic than cheese: wheels of Parmigiano Reggiano. Its vault holds more than half a million of them, each one still the property of the local dairy farmer who made it, held by the bank only until the loan is settled and the wheel finally sells.

U brdima sjeverne Italije stoji banka koja kao zalog za kredit prihvaća nešto sasvim neobično: kolute parmigiana reggiana. Njezin trezor sadrži više od pola milijuna njih, a svaki je i dalje vlasništvo lokalnog mljekarskog poljoprivrednika koji ga je napravio, banka ga čuva samo dok se kredit ne otplati i kolut naposljetku ne proda.

Rather than wait years for a wheel to age properly and eventually sell, a farmer can hand it straight to the bank against a loan, and the bank advances a large share of its eventual value straight away, well before the cheese has finished maturing.

Umjesto da godinama čeka da kolut propisno odstoji i naposljetku se proda, poljoprivrednik ga može odmah predati banci kao zalog za kredit, a banka mu unaprijed isplaćuje veći dio njegove buduće vrijednosti, mnogo prije nego što sir dozri.

For as long as the loan runs, the bank ages and stores the wheels itself, checking each one regularly and rotating it like the custodian of a vast lending library built out of cheese, moving the older wheels forward as they near the day they are ready to sell. Once the cheese finally sells at full price, the farmer settles the loan, and the whole system starts again with the next harvest.

Dok god kredit traje, banka sama zrije i čuva kolute, redovito ih provjerava i premješta poput čuvara golemog posudioničkog fonda sagrađenog od sira, gurajući starije kolute naprijed kako se približavaju danu kada su spremni za prodaju. Kada se sir naposljetku proda po punoj cijeni, poljoprivrednik otplaćuje kredit, i cijeli sustav počinje iznova sa sljedećom berbom.