Why Honey From 3,000 Years Ago Is Still Edible

In 1922, when archaeologists opened the tomb of the Egyptian king Tutankhamun, they found jewelry, statues, and clay pots. Some of those pots held honey. Three thousand years had passed since they were sealed. The honey inside was still good. In fact, you could have eaten it.

Tisuću devetsto dvadeset druge godine, kada su arheolozi otvorili grobnicu egipatskog kralja Tutankamona, pronašli su nakit, kipove i glinene posude. Neke od tih posuda sadržavale su med. Prošlo je tri tisuće godina otkako su bile zapečaćene. Med unutra bio je i dalje dobar. Zapravo, mogao si ga pojesti.

This is not unusual. Honey is one of the only natural foods in the world that does not spoil. Jars of honey from much older sites have also been recovered in places like Georgia, where archaeologists found honey buried with a noblewoman about 5,500 years ago. Still edible. Still sweet.

To nije neobično. Med je jedna od rijetkih prirodnih namirnica na svijetu koja se ne kvari. Staklenke meda iz još starijih nalazišta također su pronađene na mjestima poput Gruzije, gdje su arheolozi pronašli med pokopan uz plemkinju prije pet tisuća pet stotina godina. I dalje jestiv. I dalje sladak.

The reason comes down to chemistry. Bacteria need water to grow, and honey has almost none. Bees take nectar, which is roughly 80 percent water, and reduce it down to about 17 percent water by fanning their wings inside the hive. The result is a thick, dense liquid where nothing can really live.

Razlog leži u kemiji. Bakterijama je potrebna voda da bi rasle, a med je gotovo uopće nema. Pčele uzimaju nektar, koji sadrži otprilike osamdeset posto vode, i lepetanjem krila unutar košnice smanjuju udio vode na oko sedamnaest posto. Rezultat je gusta, zbijena tekućina u kojoj gotovo ništa ne može opstati.

Honey is also slightly acidic, with a pH around 4. Most bacteria do not like acid. On top of that, bees add a small amount of an enzyme to the nectar that slowly produces hydrogen peroxide, a mild disinfectant. It is the same chemical you can buy at the pharmacy.

Med je također blago kiseo, s pH vrijednošću oko četiri. Većina bakterija ne voli kiselinu. Uz to, pčele dodaju nektaru malu količinu enzima koji polako proizvodi vodikov peroksid, blagi dezinficijens. To je ista kemikalija koju možeš kupiti u ljekarni.

So three protections combine: no water, low pH, and a constant trace of peroxide. As long as honey is sealed and dry, it can sit on a shelf, in a cave, or in a tomb almost forever.

Tako se spajaju tri zaštite: nema vode, niska pH vrijednost i stalni trag peroksida. Sve dok je med zapečaćen i suh, može stajati na polici, u pećini ili u grobnici gotovo zauvijek.

If your honey ever crystallizes in the jar, do not throw it out. Warm it gently in a bowl of hot water, and the crystals will dissolve. The honey was never bad. Honey is almost never bad.

Ako ti se med ikada iskristalizira u staklenki, nemoj ga baciti. Ugrij ga polako u zdjeli tople vode i kristali će se otopiti. Med nikada nije bio pokvaren. Med gotovo nikada nije pokvaren.