Teniski meč koji je trajao tri dana

Na Wimbledonu, dvije tisuće desete godine, dva igrača izašla su na teren broj osamnaest na meč prvog kola. Nitko nije očekivao ništa posebno. John Isner bio je Amerikanac, visok, sa snažnim servisom. Nicolas Mahut bio je Francuz, niže rangiran, i izvan tenisa nepoznat. Njihov meč bio je zakazan za jedno poslijepodne.

At Wimbledon in 2010, two players walked onto Court 18 for a first-round match. Nobody expected anything special. John Isner was an American, tall, with a powerful serve. Nicolas Mahut was French, lower-ranked, and not famous outside of tennis. Their match was scheduled for one afternoon.

Nije završio tog poslijepodneva. Nije završio ni sljedećeg dana.

It did not end that afternoon. It did not end the next day either.

Dvojica igrača započeli su svoj meč u utorak, dvadeset drugog lipnja. Nijedan od njih nije mogao osvojiti protivnikov servis. Odigrali su tri seta, pa četiri. Do večeri, kada je rezultat bio dva seta protiv dva, sudac je prekinuo meč zbog slabog svjetla. Morali su nastaviti sutra.

The two players began their match on Tuesday, June 22. Neither of them could break the other one's serve. They played through three sets, then four. By evening, with the score at two sets all, the umpire stopped the match because of fading light. They would have to finish tomorrow.

U srijedu su se vratili. Odigrali su peti set, koji na Wimbledonu nema tie-break. Morali su ga dobiti razlikom od dva gema. Rezultat je rastao: deset na deset, dvadeset na dvadeset, trideset na trideset. Mahut je držao svoj servis. Isner je držao svoj. Naposljetku je rezultat izjednačen na pedeset devet gemova sa svake strane. Publika je gledala, tiha, gotovo posramljena. Meč su morali ponovno prekinuti. Opet zbog svjetla.

On Wednesday, they came back. They played the fifth set, which has no tiebreak at Wimbledon. They would have to win it by two games. The score climbed: 10-10, 20-20, 30-30. Mahut held his serve. Isner held his. Eventually it reached 59-59. The crowd watched, silent, almost embarrassed. The match had to be stopped again. Light, once more.

U četvrtak, nakon više od deset sati na terenu, John Isner konačno je osvojio servis svog iscrpljenog protivnika. Konačan rezultat petog seta bio je sedamdeset gemova prema šezdeset osam. Cijeli meč trajao je jedanaest sati i pet minuta. Mahut je postigao sto tri asa i ipak izgubio.

On Thursday, after over ten hours on the court, John Isner finally broke the serve of his exhausted opponent. The final score in the fifth set was 70-68. The entire match lasted 11 hours and 5 minutes. Mahut hit 103 aces and still lost.

Kada je sve završilo, nijedan igrač nije mogao dobro govoriti pred kamerama. Oboje su dobili male medalje kao spomen na ono što se dogodilo. Na sam teren postavljena je mala pločica. Godinama poslije, to je i dalje najdulji teniski meč ikada odigran, a većina ljudi u tenisu vjeruje da nikada neće biti nadmašen.

When it was over, neither player could speak well to the cameras. Both were given small medals to mark what had happened. The court itself got a small plaque added to it. Years later, it is still the longest tennis match ever played, and most people in tennis believe it will never be beaten.